HRVATSKA - Most prijateljstva

Traži
Go to content

Main menu:

HRVATSKA


                                                           RADOVI UČENIKA                                                                                               





REŠETARI U SRCU

Mnogo sam mjesta posjetila, ali najdraži su mi moji Rešetari, mjesto u kojem živim.
Moje mjesto ima puno velikih i malih, modernih i starih kuća, dugačkih i kratkih ulica i jedan park. U centru Rešetara nalazi
se škola koju mnoga djeca pohađaju. Podalje od nje nalazi se općina i naša  crkva. U prostorijama KUD-a
svoj ples i pjesmu uvježbava KUD Rešetari. Vole otplesati svoje plesove u dvorani naše škole. U parku se nalazi spomenik
poginulim braniteljima općine Rešetari te ljuljačke i tobogani, sve ono što djeca vole. Kraj škole nalazi se veliko zeleno
igralište i nogometni klub Budućnost. Onaj tko voli kupanje i pecanje ljeti provodi vrijeme na brani. Zime su u našem selu
dosta hladne. Ljudi čiste snijeg, griju se i piju čaj dok se djeca vani igraju. Sve je nekako posebno. U proljeće nam se rode i lastavice vraćaju. Rode su već dugo vremena s nama pa ih smatramo sustanarima.
Nastupa proljeće. Priroda je bujnija i ljudi sade biljke. Uskoro dolazi i ljeto. Ljudi imaju mnogo posla, a mi djeca se nalazimo u
parku s kolegama i kupamo se u bazenima. Došla je i kod nas tamna, hladna, tmurna jesen. Bere se ostalo povrće i sprema se
zimnica. Opada lišće s drveća.
Tako prolaze dani i godine, a samo jedno u srcu ostaje, to je mjesto u kojem živim - Rešetari.

Katarina Brajdić - 5.a 


MJESTO U KOJEM ŽIVIM
 
    Mjesto u kojem živim zove se Rešetari. Rešetari su divno i mirno mjesto
koje se nalazi pokraj grada.
    Okruženo je brdima, ravnicama, zlatnim poljima, a kroz njega teče potok Rešetarica. Puno je urednih vinograda, koja podsjećaju na Italiju, oranica i voćnjaka. U njemu živi preko  3000 stanovnika. Ljudi se bave poljoprivredom, vinogradarstvom, a neki od njih rade u poznatoj tvornici kože Psunj. U mom se selu nalazi općina, osnovna škola, ljekarna, park, crkva, vatrogasni dom, vrtić i nekoliko trgovina. Još uvijek se čuvaju naši stari i lijepi običaji. U Rešetarima se često događaju razne manifestacije u kojima često sudjeluju učenici naše škole. Rešetari su najljepši u proljeće. Tada se bude.
     Sretna sam što živim u ovako lijepom mjestu koje ima savršen pogled na nebo i sunce, koje sija čak i kad je tmurno. Moje selo, u kojem živim od rođenja, je za mene posebno jer sam u njemu upoznala svoje prve prijatelje,
krenula u školu i jer sam u njemu odrasla.
 
     Lorena Mikanović - 8.a



MOJE MJESTO

Mjesto u kojem živim naziva se Rešetari. Rešetari su selo koje je jako malo, ali mom srcu jako milo i drago. U Rešetarima imamo sve što nam je potrebno: crkvu, školu, vrtić, ljekarnu, ambulantu, općinu i parkove po kojima se svi šetamo i igramo. Moje mjesto je smješteno pokraj grada Nove Gradiške. U mom malom mjestu nalazi se spomenik poginulih branitelja koji ujedno ima najveće značenje. Krase ga ukrasno i mirisno cvijeće koje također miluje pločnike kojima koračam na putu do škole. Živim u centru sela pa su mi sve ustanove blizu. U mom se selu stalno nešto zanimljivo događa. Od priredbi u školi do folklornih nastupa u općini. Nikada  u mom selu nije bilo dosadno. Svoje maleno selo sam uvijek voljela, u njemu sam svoje predivno djetinjstvo sa svojom obitelji i prijateljima provela i nikada ga ne bih ni za što mijenjala.
 
Dora Tomašević - 8.a


REŠETARI
 
Mjesto u kojem živim zove se Rešetari. Volim živjeti u njemu te stvarati razne uspomene. Najviše se volim šetati po selu i gledati njegove ljepote. Nebo pod kojim se nalazimo je također prekrasno. Po noći mjesečev sjaj svojom svjetlošću obasjava sve putove po ovom mojem malom mjestu. To mjesto, iako je malo zauzima veliko mjesto u mojem srcu. Kad padne snijeg, iako je hladno, ono me grije, grije me i  kad vidim osmijeh na licu voljenih mi osoba. Volim svoje male Rešetare jer u njemu žive meni posebne i drage osobe.
 
                                                             Iva Špoljarić, 8.b

MJESTO MOGA SRCA

Živim u nizinskome kraju. U selu gdje svi znaju sve. U selu po imenu Rešetari. „Malo mjesto velikoga srca“ bila bi rečenica koja najbolje opisuje moje selo. Tu živim već devet godina. Iako tu nisam rođena imam osjećaj kao da jesam. Ljudi su simpatični i vrlo ljubazni. Pohađam Osnovnu školu Ante Starčevića Rešetari. Škola je odlična. Škola je mala te se u njoj ne možeš lako izgubiti. U selu se nalazi i crkva Krista Kralja. Ona je sagrađena 1977. godine. Možete pronaći i poštu, općinu te pokoju manju trgovinu. Naš nogometni klub je „NK Budućnost“. Selo se sastoji od nekoliko vijugavih ulica. Među većim ulicama tu su: Ulica bana Josipa Jelačića, Ulica Vladimira Nazora i Ulica kralja Petra Krešimira. To je moje selo. Selo malo, ali srcu drago.
 
Iva Kičić,8.b


Slavonka
Od malena sam u svojoj obitelji
kroz običaje učila o Slavoniji.
O folkloru mi pričale mama i baka,
a pjesme slavonske pjevao tata.
 
Uz brata sam zavoljela zvuke tambura
jer on u našem folkloru bas svira.
I sestra već godinama u folkloru pleše,
pa sam i ja naučila tarabane i drmeše.
 
Sada i ja već u folkloru plešem
i volim da se u narodnoj nošnji šećem.
Najdraže su mi oplećak, rubina i marama
kad ih stegne tkanica crven-bijela-plava.
 
Na glavama nas duge pletenice krase,
u koje umetnemo zelenilo i ukrase.
Na nogama imamo štrikane čarape i kožne opanke
eto, po tome se zna da smo prave Slavonke!
 
Martina Kvaić 8.a


Dika šokadije
 
Kad' otvaram škripava vrata
baka čuje i viče:
„Ne diraj je,
tako je krao i tvoj tata.“
 
Ormar je kao sef.
„Čuvaj je više i od zlata,
operi ruke, ludo jedna,
to je moja djedovina!“
 
I uvijek je tako,
i opet me spremi.
„Hvala Bogu što si visok,
to su moji geni.“
 
„Zapamti bakino zlato,
na šeširić cvjetić stavi
i čizme usjaji jako,
trobojnicu nikad naopako.“
 
„Kada dođeš do KUD-a
u pola kola stani,
pleši, dijete moje,
sad su tvoji dani.“
 
Opet plače,
ispod suze osmijeh krije
pa me poljubi u čelo:
„Ti si dika šokadije!“
 
Juraj Marosavljević 8.a





















































































PANO S AKTIVNOSTIMA



 



NARODNA NOŠNJA NAŠEGA KRAJA

Učenici od 1. do 4. razreda istraživali su narodnu nošnju našega kraja koja je obilježavala socijalni položaj i imala je obrednu i blagdansku funkciju. Tradicija rukotvorstva je bila veoma zastupljena u svakodnevnom životu obitelji.
Učenici su na satu likovne kulture uočavali njenu raznolikost, bogatstvo, likovne elemente i boju. Zainteresirali su ih i ornamenti koji se u različitim ritmovima i oblicima pojavljuju na narodnim nošnjama, a isto tako zauzimaju važan element u našoj tradiciji i ukupnoj kulturnoj baštini.

 -klikni na sliku za povećanje

 




 
 
 
 
1  2  3  ...
 
Back to content | Back to main menu